[PORTRET UMJETNIKA] TOŠO DABACEna Bebek :: prije 8 godina
Tošo Dabac, jedno je od najpoznatijih imena hrvatske fotografije priznat ne samo na ovim prostorima već i u svijetu. Jedan je od osnivača i glavnih predstavnika Zagrebačke škole umjetničke fotografije. Iako ga prepoznajemo kao fotografa, koji je iza sebe ostavio popriličan broj zapaženih djela, u početku je radio kao prevoditelj i osoba zadužena za odnose s javnošću te kao urednik časopisa Metro megafon. 1929. Napušta studij prava i režira film „Vodica za kurajžu“.
Tošo Dabac, nositelj je socijalnog smjera u fotografiji. Snima život ulice, prosjake, ljude iz naroda, sajmišta, procesije i putujuće cirkusante. Njegovo fotografsko putovanje počinje 1932. godine, kada je prvi put izlagao na izložbi fotografija amatera u Ivancu, malom mjestu u Hrvatskom zagorju, a iste je godine počeo raditi kao fotoreporter surađujući s Đurom Janekovićem. Ranih tridesetih godina započinje ciklus spočetka izlagan pod naslovom Bijeda, a kasnije preimenovan u Ljudi s ulice (1933.- 1937.), po kojem je kao lirski kroničar zagrebačke ulične svakodnevice i do danas ostao najviše zapamćen.
Sa stranice zagrebačkog Arhiva koji nosi njegovo ime saznajemo da je tek godinu dana nakon izložbe u Ivancu, izlagao i na II međunarodnom fotografskom salonu u Pragu u društvu velikana fotografije poput Františeka Drtikola i Lászlóa Moholy- Nagyja, a potom i na antologijskom 2. međunarodnom salonu fotografije u Philadelphiji gdje izlaže uz bok umjetnika poput Margaret Bourke- White, Henri Cartier- Bressona, Lászla Moholy- Nagya, Paul Outerbridgea. Nakon prvih svjetskih uspjeha izlaže i u New Yorku, gdje osvaja diplomu za fotografiju Put na giljotinu, pa u San Franciscu te u Bostonu gdje je dobio nagradu za fotografiju Filozof života.
Nakon proboja na svjetsko tržište, njegovi su radovi gotovo na svakoj izložbi dobivali neku nagradu. Također, surađivao je s brojnim svjetskim izdavačima poput: Thames and Hudson, Encyclopaedia Britannica, Alber Müller Verlag, Zürich, Hanns Reich Verlag, München i dr. Fotografije mu objavljuju domaća i inozemna enciklopedijska izdanja. Također je bio autorom ili koautorom velikog broja umjetničkih te monografija gradova i krajeva diljem Hrvatske i Jugoslavije. Tošo Dabac umro je 9. svibnja 1970. godine u Zagrebu.
U povodu stogodišnjice njegovog rođenja, Arhiv Tošo Dabac i Muzej suvremene umjetnosti Zagreb predstavili su program 'Stogodišnjica rođenja Toše Dabca', koji se obilježavao od travnja 2007.
